teren za basket

Po levoj obali Beograda – Zrenjaninac

Jole i Stane uputili su se iz Koteža u Borču. Idemo da „izblejimo“ malo sa Boletom, sutra pali u Švicu. Zar već?.. Kako vreme leti.. Aj pusti onu našu mjuzu..

Basovi su gruvali a Zrenjaninac je polako ostajao iza njih. Posle tri odslušane pesme polako su ujezdili na borčanski parking. Bole ih čekao na klupici. Grickao je semenke i upravo završavao razgovor sa Maretom. Aj silazi evo stigli su, reko je u slušalicu pa strpao telefon u džep.

Koliko je sati? 22.03.

Auuu koliko Vam treba! Kao da iz Tunguzije dolazite a ne iz Koteža, rekao im je smejući se i pružajući im kesu sa suncokretom. Hoće neko „sulju“? Bolje da grickate nego da me gnjavite. Koliko to ima sati? 22.03č. odgovori mu Stane.

Mare je izašao iz zgrade i polako prelazio ulicu opazivši tri siluete na dobro poznatoj klupici. Smejali su se. Baš su se smejali. Dobro, dobro, šta je toliko smešno? Ma Bole je ispričao mnogo glup vic. Pa kad je glup ša se toliko smejete? Pa baš zato što je glup. I opet se svi nasmejaše a Bole kroz suze ponovo reče:

Idu dva hleba ulicom i drobe.. 🙂

Mare ih je gledao bledo: Auuu ljudi baš ste prsli!? Opet su svi polegali od smeha. Naravno i Mare se nasmejao. E ajmo do trafike da uzmemo neki sok. Bole je častio. Nastavili su u večernju šetnju po kraju.

Basket posle 100 godina

Prošli su pored terena. Omladinci su igrali basket. Svako veče se skupljaju i pikaju. Jedan koš je bio slobodan. Momci hajde da bacimo neku u koš, insistirao je Jole. Pa godinama nisam šutnuo loptu. Ne znam mogu li i da dobacim, reče Mare. Hajde, hajde, da se razmrdamo malo. Lepše ćemo spavati.

Jole i Bole protiv Staneta i Mareta

Bole je uredno izuo papuče pa onda zaplesao po terenu. Koji je rezultat? 3:2 za nas, reče Mare sav zadihan. Majce su im bile mokre a lica crvena ko bulke. Borili su se za vazduh. Potrajao je basket taj, činilo im se, satima ali su ga ipak priveli kraju. Jole i Bole pobedili su rezultatom 12:10. Slabi ste vi za mene, za dva meseca se vraćam, da ste trenirali do tad pa da mi pokažete šta ste naučili, kroz smeh je dodao Bole. Auuu razvalih se.

Koliko je sati? 22.35.

Zadovoljni i nasmejani uputiše se do njihove klupice. Koliko je to sati uopšte? Tačno 22.35č. reče Bole i dodade Evo šta se sve može za samo pola sata u kraju.

Budite slobodni da nas kontaktirate ako želite da se i Vaša priča čuje. Borčani reporteri je rubrika u kojoj objavljujemo priče naših sugrađana.

Tekst i foto: Mare

Претходни текстAzbuka mog života
Следећи текстPeto godišnje doba

1 КОМЕНТАР

НАПИШИ КОМЕНТАР

Молимо унесите свој коментар!
Овде унеси своје име

12 + ten =